Bruceloza
je primarno bolest životinja uzrokovana različitim vrstama bakterija
roda brucela, od koje mogu oboljeti i ljudi ako dođu u kontakt
s bolesnim životinjama, borave u njihovoj blizini ili konzumiraju
termički neobrađene proizvode podrijetlom od bolesnih životinja.
Brucellae su gram negativni, unutar-stanični bacili. Od bruceloze
najčešće obolijevaju goveda (B. abortus), ovce i koze (B. melitensis),
svinje (B. suis) i psi (B. canis). Kod ljudi najčešća infekcija
s B. melitensis. Bruceloza je rasprostranjena po cijelom svijetu
i zadnje joj je vrijeme incidencija u porastu.
BRUCELOZA
KOD ŽIVOTINJA
Bolest
se u stadu širi izravnim kontaktom, udisajem, i spolnim aktom.
Životinje mogu mjesecima i godinama izlučivati uzročnike u mlijeku
i drugim ekskretima. Kada se bolest prvi puta pojavi u stadu životinje
pokazuju nespecifične, opće simptome bolesti kao što su povišena
temperatura, malaksalost, artritis, sinovitis, orhitis ili neurološke
poremećaje. Glavni i najuočljiviji znak da je životinja možda
oboljela od bruceloze jeste pobačaj u zadnjoj trećini graviditeta
ili prerani porođaj. Pobačeni fetus, placenta, lohije i tekućina
iz maternice sadrže veliku količinu bakterija, koje se dugo zadržavaju
u vlažnoj zemlji i vodi. Zbog nespecifičnih znakova bolesti, bruceloza
se utvrđuje laboratorijskim pretragama.
Bolest
se vrlo teško liječi. Mlade, još spolno nezrele, a pogotovo bređe
životinje vrlo su primljive za infekciju.
Odlukom
o mjerama zaštite od zaraznih i parazitarnih bolesti i njihovoj
provedbi i financiranju u 2004.godini ("Službeni glasnik
BiH" 03/04) propisano je da se na brucelozu mora serološki
pretražiti:
• jedanput godišnje krv ili mlijeko svih rasplodnih krava i junica
starijih od 24 mjeseca i svih krava čije mlijeko se koristi za
ljudsku ishranu;
• jedanput godišnje krv svih krmača i nazimica prije uvođenja
u reprodukciju ili tijekom druge polovice graviditeta u uzgojima
do 100 grla, te krv 20% krmača u uzgojima brojnijim od 100 grla;
• krv nabavljenih ovaca i koza prije uvođenja u uzgoj;
• dva puta godišnje krv bikova, nerastova, ovnova i jarčeva koji
služe za proizvodnju sjemena za umjetno osjemenjavanje i prirodni
pripust, tako da se jedan pregled obavi prije korištenja za rasplod,
pri čemu se krv ovnova mora pretražiti i na Brucella ovis infekciju.
U
stadima u kojima se utvrdi infekcija Brucellom ovis, obvezna je
pretraga svih ovaca u stadu na ovu infekciju. Veterinari su dužni
dostaviti krv svih životinja na laboratorijsku pretragu, a po
mogućnosti i fetus kod svakog pobačaja krava, junica, nazimica,
krmača, ovaca i koza.
Vlasnik je pri svakoj sumnji o pojavi zarazne bolesti dužan obavijestiti
najbližu veterinarsku organizaciju, koja će obavijestiti nadležnu
veterinarsku inspekciju. (Odluka o zaraznim bolestima životinja
("Službeni glasnik BiH" 44/03).
Za
iskorjenjivanje ove bolesti potrebno je vršiti stalnu kontrolu
i do dva puta godišnje kako bi se suzbilo ponavljanje bolesti
što se samo može postići neškodljivim uklanjanjem pozitivnih grla.
BRUCELOZA KOD LJUDI
Izvor
zaraze su životinje, najviše se uzročnika može naći u mliječnim
žlijezdama, maternici i posteljici zaražene životinje. Životinje
mogu mjesecima i godinama izlučivati uzročnike u mlijeku i drugim
ekskretima. Izlučene bakterije se dugo zadržavaju u vlažnoj zemlji
i vodi. Putovi prijenosa na ljude su: direktni kontakt s zaraženom
životinjom kada bakterija uđe u organizam preko rana na koži ili
udisanjem, konzumacija mlijeka, mliječnih proizvoda i sirovog
mesa zaraženih životinja. Rjeđe se bolest prijenosi inokulacijom,
transplacentarno na dijete i interhumano. Životinje bolesne od
bruceloze izlučuju bakterije putem mlijeka. Ako se mlijeko ne
pasterizira, bakterije inficiraju osobe koje konzumiraju takvo
mlijeko ili proizvode napravljene od njega. Infekcija putem udisanja
nije toliko česta, ali je moguća, i najčešće je uzrok oboljevanja
radnika u klaonicama. Infekciji putem ozljeda na koži najviše
su izloženi veterinari, naročito prilikom pružanja pomoći pri
pobačaju ili porođaju.
Mogu
se razlikovati tri stadija bolesti. Prvi stadij je samo ponekad
razvijen. Javlja se lokalna, lagana upala na koži ili sluznici
uz povećanje regionalnih limfnih čvorova. Druga faza predstavlja
generalizaciju infekta, prodiranje uzročnika u krv, te njegovo
naseljavanje u različita tkiva (jetra, slezena, koštana srž, bubreg,
kosti, testise, moždane ovojnice itd.). U trećoj fazi dolazi do
lokalizacije bolesti i pojave simptoma od strane zahvaćenog organa.
Paraziti su intracelularni (unutarćelijski), tako da mogu parazitirati
u ćelijama zaštićeni od antitijela i mnogih antibiotika. Upravo
je ta mogućnost brucela odgovorna za kroničnost infekcije.
Inkubacija
varira, i u prosjeku traje 5 - 21 dan, može postojati i period
latencije od 6 - 9 mjeseci. Klinička slika je karakterizirana
izraženim općim simptomima u početku. Bolest može početi naglo
s vrućicom i drhtavicom tako da se ne razlikuje od mnogih drugih
infektivnih bolesti. U drugom slučaju bolest počinje postupno
neodređenim znakovima, kao što su umor, depresija, glavobolja,
boli u udovima i sl. Gotovo je konstantan znak kod bruceloze velika
slabost koja se pojavljuje već i kod najmanjeg fizičkog napora
ili čak i kod ustajanja iz kreveta. Temperatura se postupno povećava,
a prethodi joj osjećaj drhtavice i groznice, rano se javlja simptom
noćnog znojenja. Istodobno se javlja glavobolja, boli u mišićima
i drugim dijelovima tijela. Za brucelozu su karakteristični bolovi
u zglobovima s otokom, bolovi u mišićima i neuralgije. Od gastrointestinalnih
simptoma često su prisutni gubitak apetita i opstipacija, rjeđe
proljevi. Kod polovice bolesnika se već na početku nalaze otok
limfnih čvorova, te povećanje slezene i jetre. Nakon nekoliko
dana simptomi postaju izraženiji, a temperatura viša. U većini
slučajeva temperatura varira s dnevnim kolebanjima od jutarnjih
36,5°C do 40°C navečer. Uz porast temperature se i stanje bolesnika
pogoršava. Noću bolesnika muči nesanica, a pred jutro se uz obilno
znojenje temperatura smanjuje. Bolesnik gubi na težini zbog anoreksije,
a zbog afekcije živčanog sustava postoji grubi tremor jezika i
prstiju, razdražljivost i depresija. Ova prikazana akutna faza
bolesti se može protezati tjednima odnosno mjesecima, a u najtežim
slučajevima i godinama mogu biti prisutni samo opći simptomi bez
simptoma lokalizacije infekta. U drugoj fazi infekta se bolest
manifestira simptomima jednog organa ili organskog sustava na
kojemu se obično nalaze kronične promjene. U rjeđim slučajevima
mogu biti zahvaćeni više organa ili organskih sustava. Najčešće
su pogođeni limfni sustav, jetra, koštana srž i urogenitalni sistem,
rjeđe su to dišni, lokomotorni, kardiovaskularni, živčani sistem,
oko i koža. Povećanje slezene je najčešći simptom u kasnijem stadiju
bruceloze, također su povećani i limfni čvorovi. Jetra je rjeđe
povećana, a uzrok povećanja su upalne promjene jetre koje mogu
napredovati sve do ciroze. Poremećaji funkcije koštane srži se
očituju laganom anemijom, smanjenjem broja leukocita (leukopenijom)
i relativnim povećenjem broja limfocita (limfocitozom). U ovoj
fazi bolesti se mogu javiti upala testisa, promjene bubrega u
smislu nefroze, upale pluća i poplućnice uzrokovane brucelama.
Javljaju se upalne promjene u mišićima, zglobovima (gnojni artritis
- gležanj, koljeno, kuk, kralježnica), kostima i perifernim živcima
tako da se jako često javljaju boli u udovima kao prominentan
simptom kod bruceloze.
Osim
ovih akutnih i kroničnih kliničkih slika, bruceloza može proći
kao jedno gripozno stanje s kratkotrajnom temperaturom i laganim
općim simptomima. U drugim pak slučajevima može teći perakutno
s jako naznačenim septičko-toksičkim simptomima, difuznim hepatitisom,
endokarditisom, pa može završiti i smrtno.
Potrebna
je dugotrajna terapija jer je bruceloza bolest sklona ponovnim
javljanjima simptoma. Upotrebljavaju se sljedeći antibiotici:
tetraciklini, aminoglikozidi, kotrimoksazol, ciprofloksacin i
rifampicin.
Uklanjanje
izvora zaraze, dakle iskorjenjivanje bolesti u životinja je osnova
prevencije bruceloze u ljudi. Kuhanjem i pasterizacijom mlijeka
te termičkom obradom mesa prekidaju se putovi zaraze čovjeka preko
hrane. Osobe koje rukuju životinjama ili truplima za koje se sumnja
da su zaražena, trebaju nositi zaštitne naočale i gumene rukavice
i trebaju zaštititi ozljeđenu kožu od izlaganja.
Dosljedno
cijepljenje životinja ima dobar učinak.
-
Izvještaj Zavoda za javno zdravstvo TK o kretanju bruceloze na
području TK u 2009. godini
-
Izvještaj Veterinarskog zavoda TK o kretanju bruceloze kod životinja
za IX / 2009
Nazad
